среда, 17. новембар 2010.

MUVATORI I FUNJARE

Ima, evo, nekoliko godina kako smo pod udarom svetske ekonomske krize (citaj: SEKA).
Ima i nekoliko godina od kada smo dobili najbrojniju vladu u istoriji srpskog parlamentarizma.


I dalje je tesko svariti cinjenicu da je za vreme Miloseviceve diktature u drzavi bilo 2.000 administrativaca, da ih je sada, u vreme Tadiceve "demokratije" 20.000, a da drzava nije 10 puta efikasnija, naprotiv.

Posebno je tesko spoznati potrebu da usred sveopste nemastine i bede u kojoj 90% Srba zivi, mi imamo 27 lezilebovica, kojima prosecan gradjanin ni imena ne zna da pobroji.

Ipak, mnogo je teze pomiriti se sa cinjenicom da oni nas i dalje drze za notorne budale.

Sve normalne drzave su sa dolaskom SEKE nastojale da maksimalno skresu troskove, da ustede gde god mogu, da ocuvaju i budzete i standard. Samo se u zemlji Srbiji radilo drugacije: najpre su nas godinu dana ubedjivali da krize u Srbiji nema i da je nece biti,a onda su okrenuli curak i zaplakali kako kriza nece proci jos godinama. U medjuvremeno nista suvislo i sistematski nisu ucinili da se posledice krize umanje, da drzava ustedi, da se narodu olaksa...

Naprotiv. Megalomanski su zadrzavali ogromnu vladu od 26 ministаra (!) plus premijer. Tu su i kabineti i vozaci i tehnika i prostorije i sluzbena putovanja i sluzbeni telefoni, i sluzbeni ruckovi... i svasta nesto. To su - ogromne pare. Ogromne.

Friske studente prava u Politickoj ekonomiji uce da se u vremenima krize pravi takozvana "mala vlada". Jasno je: vlada sa samo najneophodnijim ministrima. Drzavni troskovi kresu se na sve strane.

E, to je Politicka ekonomija za normalne. Ne i za Srbiju. Ovde se po pravilu, u svim oblastima, presipa iz supljeg u prazno. Pa cak i kada se otpusta visak ogromne administracije, on se ne salje na ulicu, vec u drzavna i javna preduzeca. A i kako bi, kad su to sve necije sestre i braca, prijatelji, kumovi, bliza i dalja familija... Ko bi tu kome hteo da se zameri?

Nije da se o smanjenju vlade nije razmisljalo, reci ce neko. Istina: razmisljali su o tome cela dva puta po dva dana i na tome je ostalo. A ko je razmisljao, i to je mnogo!

I tako, mi tri godine imamo 27 lezilebovica, koji, ruku na srce, i ne znam sta ce nam, kad se Boris Svemoguci u sve razume. Kad, ne lezi vraze! Godinu pred redovne izbore, Boris Svemoguci je saopstio da ce se vlada smanjivati. Dobro, niko i nije ocekivao od one sline od premijera (da, da! mi imamo premijera!) da nesto (ista) kaze, pa je morao neko, a ko ce (ko je strucniji, lepsi, pametniji) nego Boka...

Elem, sad ce da smanjuju vladu. Svesni da ni jedno ministarstvo, prakticno, nije imalo nikakav ucinak za tri godine, sem nesto malo aferica i lovljenja u lazima, resili su, megalomanski kao i uvek, da jednim udarcem ubiju tri muve. Da "smanje" vladu i tako ispadnu divni u ocima naroda, da kazne one ministre koji su bili najgori od sve dece i da odrade sjajnu stvar za predizbornu kampanju.

Sta, predizborna kampanja nije pocela? Rekao Boris da nije? Pa naravno, gde bi nas Boris lagao!

недеља, 19. септембар 2010.

PEDERBAL. TRECI PUT BOG (DACIC) POMAZE

Sasvim se slucajno pogodilo da sam poslednji put post u ovom blogu objavio pre godinu dana. I sasvim je slucajno to post koji se dotice tada najavljene, a potom otkazane, gej parade.

Daleko od toga da u ovoj razdrljenoj zemljici nije bilo drugih tema za postovanje u prethodnih godinu dana. Nemam jasnog objasnjenja zasto nisam pisao, kao sto jos manje imam jasnog objasnjenja zasto sam se odlucio za pisanje bas sada, i povodom nove Parade ponosa.

Mozda je razlog novo nametanja ogranicenja slobode vecine zarad nametanja sirenja slobode manjine. Mozda je razlog sto generalno ne volim masovna okupljanja i blokiranja grada bilo koje vrste. Mozda mi smeta uporna zamena teza koja se sprovodi kada je parada homoseksualaca u pitanju. Mozda nesto cetvrto. A mozda od svega po malo.

Uglavnom, moj se stav o Paradi ponosa ne razlikuje od onog koji sam vec opisao, pa bih se sada radije pozabavio efektima iste.

Da li neko zaista veruje da ce se stav vecine o LGBT populaciji promeniti posle Parade ponosa? Posle dve, pet, deset, stotinu parada ponosa?

Takve manifestacije su po pravilu kontraproduktivne, i dugorocno stvaraju revolt, otpor i netrpeljivost prema ucesnicima. I to se ne odnosi samo na Paradu ponosa, vec na sva slicna okupljanja, bilo koje vrste i povoda.

U ovom konkretnom slucaju postoji kratkorocna korist, jer se zbog delanja nekoliko desetina plitkoumnih siledzija i ekstremnodesnicarskih mediokriteta, u zastitu i podrsku Parade ponosa stavila poveca grupa normalnih, obicnih ljudi, kojima je dosta nasilja, mrkih pogleda, prebijanja, siledzijstva...

Ali, sustina je u necem drugom. Nikakvo paradiranje ne moze sustinski da popravi polozaj manjinske grupe. Ono dugorocno samo izaziva revolt i otpor, i nicime ne utice na menjanje svesti vecinske populacije kojoj je namenjeno. Ne zaboravimo da po svim anketama koje su ranije sprovodjene, vecina ljudi prihvata postojanje homoseksualaca, ali ne i njihovo (ili bilo cije) paradiranje. Sto je najgore po organizatore skupa, njih ne podrzavaju ni sve LGBT organizacije!

Bilo bi zanimljivo da je napravljena kakva anketa pre Parade, pa da se onda napravi ista takva anketa posle - cini mi se da se to ne desava, jer je svima jasno kakav bi bio rezultat.

Sta je cilj Parade ponosa? Da pokaze da LGBT osobe postoje? Pa, to znamo i bez parade. Da mogu "slobodno da setaju"? Hm, sada ce odsetati uz gomilu Dacicevih policajaca, a sta ce biti sutra, kad policije ne bude bilo? Da imaju pravo na normalan zivot bez obzira na razlicitost? E, to je pravo pitanje. Na tome treba raditi, ali to nikakva parada ne moze da obezbedi.

U ovoj je zemlji mnogo sto sta nakaradno, pa tako i zastita prava manjinskih grupa. Prava Roma se stite tako sto se dopusta prosjacenje, blagonaklono gleda na muzicare po vozilima gradskog saobracaja, sto policija zmuri na njihova neregistrovana, neispravna i cesto ukradena vozila, sto se digne golema dreka kada se neko divlje naselje iseli zarad dobrobiti celog grada...
Slicno je sa LGBT populacijom. Umesto da se radi kakva pozitivna kampanja, organizuju se procesije koje samo predstavljaju prst u oko ogromnoj vecini ljudi koja ne razume ili ne moze da proguta neke stvari. Neko ce bolje razumeti gej ljude ako ih vidi nakaradno obucene, nafrakane, sa sarenim zastavama? Sumnjam.
I dovoljno je da zapiste Natase Kandic i Sonje Biserko, da drzavni organi ovde stanu u stav mirno, umesto da stvar resavaju sistemski.
Nisu to jedini primeri. Uostalom, sta je do sada ucinjeno na suzbijanju nasilnistva, osim sto aktuelni vladajuci politicari samo trteljaju o tome kako ce se nasilnistvu stati na put?

Ova prica ce ovako otici predaleko od teme, iako nisam siguran da sve to nije zajedno jedna tema, jedan golemi problem koji se nikako ne resava, jer nema ni ideje, ni ambicije, ni znanja, ni spremnosti da se to resi. Zabavljeni apanjem provizija za prodaju drustvenih firmi i namestanje tendera, nasi politicari ne ulaze u sustinu problema, zadovoljavajuci se marketinsko-propagandnim trikovima prema poslovicno glupom, lakovernom i neobrazovanom narodu.

Pederbalom ce biti zadovoljene neke LGBT organizacije koje su dobile novce da sve to organizuju i tako opravdaju svoje postojanje. Pederbalom ce biti zadovoljne Kandicke i Biserke, koje uzimaju novce da bi prigovarale i optuzivale u kontinuitetu i tako pripremale teren za ozbiljnije optuzbe daleko jacih igraca. Pederbalom ce biti zadovoljni nasi krhki politicarcici, koji ce pred gazdama iz EU uspeti da se pohvale kako smo dostigli evropske standarde

Vidi li iko u svemu ovome neki pravi, realni, opipljivi efekat Parade ponosa?