понедељак, 21. мај 2012.

RASTAJEMO SE MI, VERUJ DA MI JE MILO


Lično sam veoma zadovoljan što je jedan ego-manijak otišao na smetlište istorije. Čovek koji je državnu vlast prepustio članovima dve rok-grupe, dvema marketinškim agencijama, i jednoj nus-pojavi, koji je od države zidao Apolonov hram posvećen obožavanju sebe, koji je i narod, i medije, i Đinđićevo ubistvo, i sve čega se latio, koristio u svrhu samopromocije...

Da, ni ja ne uspevam tako lako da svarim da će nam u narednih (bar) pet godina na čelu države biti eks-upravnik groblja sa sumnjivom diplomom, uhvaćen u laži, koju su mu, protivno svim pravilima struke, savetovali stručnjaci za PR. Čovek koji je pokušao da ukrade Narodnu radikalnu stranku, pa onda njen deo ujedinio sa nekim Šešeljevim maloumnim pokretom, pa onda prevario Šešelja, pa x puta pokazao kako bi bio srećan kao kuče u liftu samo kad bi dobio neku funkciju, pa slagao za fakultet, pa nikad ništa konkretno nije rekao... ne uliva baš mnogo poverenja.

Ali, tako je kako je. Izbornom uspehu ni-krivog-ni-dužnog Nikolića pomogli su i Tadić, i njegov izborni štab, i ogromno razočarenje birača politikom samog Tadića, DS-a, izmirenjem sa zločinačkim SPS-om... Ne bi me čudilo ni da su neke inostrane obaveštajne službe umešale prste, prosto po analogiji, jer u ovoj srozanoj zemlji bez njih i poklonjenja ambasadorima "velikih sila" ništa ne može da se uradi...

Okreni- obrni, nama na isto izlazi. I pošto smo svejedno nadrljali, jer nama ni čarobnjak Merlin da dođe spasa nema iz dugova koji stižu polovinu BDP, mogu samo da priznam da mi je milo što je Boris Tadić - manipulant, zlorabljivač Đinđićevog imena i dela, medijski strahovladar gori od Miloševića, prevarant, pozer, prodavac Srbije... završio političku karijeru. Ne za ovaj mandat. Siguran sam da je završio zauvek i za sve.

Jer - budimo realni - ovo nisu bili samo izbori za predsednika Srbije, ovo su bili i izbori za budućeg lidera DS-a. A tu stvari stoje ovako: Tadić je izgubio, Đilas je pobedio. Nema veze što je Đilas pobedu izgradio ni na čemu, on je uspeo da ubedi birače. Tadić nije. Kraj.

Samoljublje, skoro despotsko mešanje u svaku vlast, opuštenost u bezobrazluku, besomučna kontrola medija, raspolaganje državnim sredstvima bez kontrole, rasprodaja zemlje, izmirenje sa mrskim SPS-om... koštali su Tadića mnogo više od kabineta na Andrićevom vencu. Od početka kampanje bilo je jasno da procene ni za njega ni za samu DS ne govore dobro, pa su pribegli negativnoj kampanji i pokušaju da se Tadić predstavi kao običan čovek iz naroda (češkanje krava, gostovanja kod Ivana Ivanovića ili u nekoj ženskoj emisiji na Prvoj) iako je odavno manifestovao da se od naroda odrodio. Dodajmo i dirigovanu, bljutavu kampanju u nekim medijima protiv Nikolića, u duhu najcrnjeg "slobizma".

Koliko su "izborni aduti" Tadića bili klimavi najbolje govori činjenica da je on ozbiljno računao na ženski deo biračkog tela, i "osećanja" koje kod njih, u najklasičnijem muško-ženskom smislu, može da probudi. To mu je čak bio jedan od najjačih aduta. I onda se dogodi da se "omladinke DS rasplaču posle poraza na izborima". Naravno. Ja sam to iskomentarisao rečima da su samo promenile organ na koji vlaže zbog Tadića. Pametnom dovoljno.

S druge strane, Đilas je, baš kao i iskusni Dačić, posao radio mnogo pametnije. Malo socijale, malo neizveštačene opuštenosti, malo šakom o sto - što Srbi poslovično vole, malo manifestacije nacionalnog dostojanstva prema svakako nebitnom gradonačelniku nebitne varošice negde u Evropi, malo grandioznih projekata (bez obzira na situaciju u kojoj pas nema za šta da nas ujede)... i eto rezultata.

Neće, naravno, nemušti Nikolić da predstavlja nikakvu opasnost. Neće biti rata, neće biti odustajanja od "evropskog kursa" (iako od te EU i nas neće biti ništa na kraju), neće se čak ni ekonomska situacija pogoršati ništa više nego što bi se pogoršala da je ostao Tadić... Nikolić je samo karikaturna figura kakvu zaslužujemo zbog poslovične indolentnosti, "razumevanja" visoke politike, presuđivanja po svim drugim (i nebitnim) kriterijumima osim po rezultatima...

Njegov najveći uspeh biće ako dopusti da Vlada radi svoj posao, a on radi ono što mu je Ustavom propisano.